Razdjelnici topline

Zakon o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15) obvezuje korisnike stambenih i poslovnih prostora koji su spojeni na zajedničko mjerilo toplinske energije na ugradnju uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnika) ili mjerila toplinske energije i uređaja za regulaciju odavanja topline – termostatskih radijatorskih setova (termostatski ventili i glave).

Navedenim zakonom su propisani rokovi ugradnje ovih uređaja:

  • Za zgrade koje imaju više od 70 stambenih ili poslovnih prostora – najkasnije do 31.12.2015.
  • Za zgrade koje imaju od 2 do 70 stambenih ili poslovnih prostora – najkasnije do 31.12.2016.

Problem zajedničkog brojila

Individualno mjerenje toplinske energije važno je zbog točnog praćenja energetske potrošnje svakog stana zasebno.Trenutni sustav zajedničkog mjerenja toplinske energije ne omogućava takav način praćenja potrošnje, već svaki korisnik plaća potrošnju toplinske energije izračunatu na temelju površine stana. Za taj izračun se koriste prosječne vrijednosti potrošnje, što znači da korisnici nemaju informaciju o vlastitoj potrošnji, ne plaćaju stvarne troškove grijana i rezultira u neravnopravnoj raspodijeli troška grijanja. Kako bi se građani upoznali s detaljima razdjelnika topline u nastavku Vam iznosimo osnovne informacije kreirane od strane udruge DOOR (Društvo za oblikovanje održivog razvoja).

Kako bi se potaknulo racionalnije korištenje energije potrebno je pratiti vlastitu potrošnju i pravedno raspodijeliti troškove grijanja na mjesta njihovog nastanka. Na taj način svaki od korisnika može voditi brigu o vlastitim uštedama, lokalizirajući mjesta povećanog gubitka energije.

Uređaji koji omogućavaju zasebno mjerenje potrošnje

Kalorimetri su uređaji koji mjere prolaz topline na osnovu protoka tople vode ili vodene pare. Njihova primjena je predviđena za sustave gdje se sva toplina potrebna jednom stanu isporučuje na jednom mjestu (instalacije u zgradi moraju biti projektirane na takav način da toplinska energija dolazi iz samo jednog vertikalnog izvora i tada se iz njega vodoravno širi po stanu). Kalorimetar se postavlja tako da na mjestu isporuke očitava točnu količinu isporučene toplinske energije za jedan stan.

Većina zgrada projektirana je na način da se vodilo računa o potrošnji građevinskog materijala za cijevi i cjelovito grijanje zgrade, a ne o grijanju stanova različitih vlasnika i zbog toga svaki stan ima više dovoda toplinske energije od jednog. U takvim stanovima je potrebno instalirati više kalorimetara, a ukupna potrošnja se tada dobije sumom svih očitanja. U većini slučajeva je instaliranje većeg broja kalorimetara preskupo da bi uštede u energiji opravdale trošak postavljanja uređaja, zbog toga se za takve sustave preporučuje ugradnja razdjelnika topline.

Razdjelnici topline mjere potrošnju toplinske energije na temelju razlike temperature radijatora i prostorije u kojoj se on nalazi. Razdjelnik na temelju izmjerene razlike i definiranih karakteristika radijatora bilježi impulse kojima se utvrđuje raspodjela toplinske energije na stambene jedinice.

Razdjelnici se moraju postaviti na svaki radijator u stanu, tako da se potrošnja energije dobiva temeljem ukupnog zbroja impulsa unutar tog stana i očitanja ukupne potrošnje energije na razini zgrade.

Oba tehnička rješenja omogućavaju bilježenje stvarne potrošnje energije za grijanje prostora u svakom stanu, što znači da svako kućanstvo može voditi brigu o vlastitom načinu grijanja i vlastitim uštedama (zatvarati grijanje kada ono nije potrebno ili kada korisnici nisu u određenim prostorijama).

termostatski ventil
Termostatski ventil

Ventili na radijatorima važni su zbog preciznog reguliranja isporučene topline. Većina klasičnih ventila se može li i zatvoriti ili otvoriti, bez mogućnosti regulacije željene količine topline. Termostatski ventili omogućuju automatsko smanjenje grijanja radijatora kada se postigne željena temperatura te korištenje skale (od 1 do 5 izraženo rimskim oznakama od I do V).

Na tržištu postoje ventili s glavama na kojima je moguće unijeti program grijanja, na način da se odabirom perioda grijanja izbjegava grijanje prostorija kada u njima nitko ne boravi ili se unesu vrijednosti koje omogućavaju održavanje niže temperature.

Problemi i objašnjenja

  • Svi stanovi u stambenoj zgradi nemaju jednake toplinske karakteristike. Sobe na sjeveru i one s većom površinom vanjskih zidova više su izložene hladnoći i zato će se za održavanje jednake temperature u tim sobama morati utrošiti više toplinske energije. Kako bi se izbjegao ovaj problem potrebno je provesti temeljitu energetsku obnovu vanjske ovojnice zgrade koja podrazumijeva toplinsku izolaciju krova i vanjskih zidova te postavljanje energetski učinkovite stolarije uz izoliranje i minimalizaciju toplinskih mostova. Na taj način se razlike između pojedinih dijelova zgrade svode na znatno nižu razinu.
  • Većina zabluda leži u vjerovanju da uvođenje individualnog mjerenja potrošnje direktno rezultira uštedama. Međutim, individualno mjerenje uštede pruža tek informaciju o ostvarenoj potrošnji. Da bi se postigle uštede potrebno je promijeniti način korištenja energije, odnosno određene navike. Važno je regulirati dovod topline i koristiti ju racionalno, onda kada je to potrebno. Kako biste postigli uštede, možete pokušati primijeniti neke od savjeta na linku.

Da bismo mogli utjecati na troškove grijanja važno je imati točnu informaciju o potrošnji i u ukupan izračun uštede uključiti i troškove održavanja i ugradnje razdjelnika ili kalorimetara i termostatskih ventila.

  • Korisnici često iznose mišljenje kako je njihov stan nakon ugradnje razdjelnika osjetno hladniji. Naime, prije ugradnje termostatskih ventila i razdjelnika često se događalo da se prostor zagrijava na visoke temperature (više od 25°C), zbog nemogućnosti regulacije. Ugradnja termostatskih ventila omogućava upravljanje temperaturom, no važno je imati na umu da su preporučene temperature stambenog prostora za zimsko razdoblje oko 21°C i u većini slučajeva se ukupna ušteda te isplativost investicije računaju prema toplini potrebnoj za zagrijavanje tog prosotra. U tom slučaju se može zamijetiti da minimalna temperaturna razlika u dosadašnjem načinu grijanja i novom načinu grijanja iznosi 4°C. Zbog toga je potrebno određeno vrijeme prilagodbe novonastalom načinu boravka u stambenom prostoru, koji omogućava znatne uštede.
  • Korištenje mjernih uređaja. Važno je voditi računa o tome na koji način mjerni uređaji bilježe potrošnju energije u Vašem stanu. Primjerice, razdjelnici računaju potrošnju temeljem razlike u temperaturi. Zbog toga vodite računa o tome da budu postavljeni na način da na njih ne djeluju drugi izvori topline osim radijatora (na primjer da ne budu blizu pećnica ili drugih eklektičnih uređaja koji bi ih mogli zagrijati).