Svi uređaji koji se danas koriste za grijanje prostorija dijele se na dvije osnovne grupe: pojedinačna (lokalna) i centralna grijanja. Troškovi grijanja često iznose više od 60 % ukupnih troškova za energiju.
Pojedinačna (lokalna) grijanja
Kod ovakvih sustava ložište ili generator (izvor) topline se nalazi u grijanoj prostoriji. Oni odaju toplinu zračenjem i konvekcijom. Način na koji će prostoriji biti predan veći dio topline ovisi o vrsti uređaja i ogrjevnog tijela, te o mjestu postavljanja.
Grijalice na kruta goriva (kamini, kaljeve peći i željezne peći)
Plinske grijalice i grijači za pojedinačna (lokalna) grijanja: Plinski uređaji za grijanje primjenjuju se za zagrijavanje stambenih prostorija, kancelarija, prodavaonica, škola, terasa, hala i sl. Pogodni su za primjenu kod sanacije starih građevina, za kratkotrajno zagrijavanje prostorija, za zagrijavanje hala i u slučaju djelomičnog grijanja prostora. Plinske infracrvene grijalice koriste se za grijanje cijelih ili dijelova površina, radnih mjesta u velikim prostorima u industrijskim i proizvodnim halama, za skladišta, crkve, sportske hale ili površine na otvorenom prostoru (npr. tribine, kolodvori, terase). Plinske grijalice odaju toplinu najvećim dijelom zračenjem. Prijelaz topline zračenjem nije vezan za tvar kroz koju se odvija, sloj zraka kroz koji prolaze infracrvene zrake ne zagrijava se, dok površina na koje zračenje pada, apsorbira, reflektira ili propušta infracrvene zrake, ovisno o svojim fizikalnim svojstvima.
Uljne peći se u novije vrijeme manje koriste, a njihova primjena bila je znatna u vrijeme niskih cijena nafte. Prednosti u odnosu na peći na kruta goriva su čistiji pogon, manje posla oko opsluživanja, brzo zagrijavanje, dobra mogućnost regulacije i relativno mali prostor za smještaj goriva. Iz spremnika goriva volumena oko 10 – 15 litara ulje dolazi u regulator razine u kojem se pomoću plovka održava konstantna razina ulja. Preko regulacijskog ventila ulje dospijeva u plamenik s isparavanjem s prstenovima za stabilizaciju plamena. Paljenje se vrši ručno (ponekad automatski), a regulacija je također ručna, ventilom za ručnu regulaciju. Stupanj korisnosti kod nominalnog opterećenja kreće se oko 86%. Temperatura dimnih plinova kreće se oko 300 – 370°C, koeficijent pretička zraka l od 1,4 do 1,8, a udio CO2 u dimnim plinovima od 9 do 11%. Najveći učinci pojedinačnih peći su do oko 35 kW.
Električni uređaji za pojedinačna (lokalna) grijanja
Važno je ovdje napomenuti da prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (članak 11, koji stupa na snagu 31. prosinca 2015. godine), za grijanje zgrada nije dopušteno rabiti sustave elektrootpornog grijanja. Elektrootporni uređaji odaju razvijenu toplinu neposredno u grijani prostor. Takvo grijanje može biti direktno ili akumulacijsko. Kod direktnog grijanja uređaj toplinu, nastalu pretvorbom električne energije, odaje u prostoriju u trenutku kada ona nastaje ili s kratkim kašnjenjem, dok se kod akumulacijskog grijanja toplina u vrijeme jeftinije tarife električne energije akumulira, a predaje prostoriji tijekom razdoblja skuplje tarife.
Grijanje kompresijskom dizalicom topline (toplinskom pumpom) je drugačiji način lokalnog grijanja. To je kombinacija električnog grijanja (pogon kompresora) i korištenja obnovljivih izvora energije (korištenje topline sadržane u okolnom zraku, podzemnoj ili površinskoj vodi i sl.). Prema Direktivi o korištenju obnovljivih izvora energije, prepoznate su dizalice topline kao uređaji za korištenje obnovljivih izvora energije, pa će se kod izračunavanja udjela iskorištenja obnovljivih izvora energije, korištenjem dizalica topline, računati i priznavati udio obnovljivih izvora u ukupno proizvedenoj toplini.
Daljinska grijanja
Ova grijanja čine posebnu grupu centraliziranih sustava grijanja. Kod daljinskih grijanja ložište je u centralnoj toplani iz koje se toplinom snabdijeva jedna ili više grupa građevina, stambeni blokovi ili gradske četvrti. Često su ova postrojenja građena kao termoelektrane – toplane, tj. kogeneracijska postrojenja s istovremenom proizvodnjom električne i toplinske energije.
Centralna grijanja
Kod ovakvih sustava generator topline je smješten na jednom mjestu u građevini, dok su ogrjevna tijela smještena u pojedinačnim prostorijama. Sustav centralnog grijanja sastoji se od:
- Generatora topline (kotao, dizalica topline, uređaj za pretvorbu sunčeve energije ili uređaj za korištenje drugih izvora topline)
- Dimovodnog sustava (ako se koristi kotao)
- Razvoda toplinske energije (razvod cijevne mreže kod toplovodnih grijanja)
- Ogrjevnih tijela
- Cirkulacijskih pumpi
- Zaporne i regulacijske armature
- Ekspanzijskog sustava
- Sustava regulacije i upravljanja
Kao nosioci topline kod centralnih grijanja koriste se voda, para ili zrak, pa se govori o toplovodnom, parnom ili zračnom grijanju. Ukoliko centralno grijanje grije samo jednu stambenu jedinicu, riječ je o etažnom grijanju.
Prednosti centralnih grijanja u odnosu na lokalnasmanjen broj ložišta i dimnjaka
- smanjeno zagađivanje okoline
- nema prenošenja goriva i pepela u prostorima za boravak ljudi
- veća ekonomičnost iskorištenja goriva
- manji potreban prostor za smještaj ogrjevnih tijela
Nedostaci centralnih grijanja
- potrebno mjerenje za raspodjelu troškova u slučaju više korisnika
- veći investicijski troškovi, ali i veća udobnost
- gubici energije pri distribuciji topline
Povratak na – Grijanje i hlađenje
